Crvena knjiga sisavaca Hrvatske
Crveni popis i crvene knjige
Crveni popis sastoji se od popisa ugroženih svojti u Republici Hrvatskoj, kojima su pridružene odgovarajuće kategorije ugroženosti prema kriterijima Međunarodne unije za očuvanje prirode (International Union for Conservation of Nature - IUCN). Nakon što se izradi crveni popis, pristupa se izradi crvene knjige za istu skupinu. Pri tome se postojeći crveni popis ugroženih svojti iste taksonomske skupine, odnosno kategorije ugroženosti, revidira prema najnovijim podacima. Za svaku vrstu sastavlja se tekst koji sadrži podatke kao što su opis i biologije vrste, njena rasprostranjenosti, neke ekološke značajke vrste, postojeća zakonska zaštita te, što je najvažnije, popis uzroka njene ugroženosti i predloženih mjera očuvanja, uz fotografiju ili crtež vrste, te kartu njene rasprostranjenosti u Hrvatskoj. Do 2011. godine izdano je 9 crvenih knjiga: ptica, sisavaca, gmazova i vodozemaca, slatkovodnih riba, morskih riba, vretenaca, špiljske faune, gljiva i vaskularne flore. Nakon što se izradi crvena knjiga, ona služi kao neka vrsta stručne podloge, koja pomaže u zakonskoj zaštiti ugrožene svojte. Tako se najugroženije vrste Zakonom o zaštiti prirode proglašavaju strogo zaštićenima, dok su ostale vrste zaštićene.
U nastavku ćemo citirati dijelove Crvene knjige sisavaca Hrvatske (izdanje 2006.), kako bi vas upoznali s kategorijama ugroženosti i kategorijom kojoj pripada divlji zec.
Kategorije ugroženosti
Od 101 vrste sisavaca koje su zabilježene u Hrvatskoj, 90 je autohtono i to Hrvatsku svrstava među 8 europskih zemalja s najviše vrsta sisavaca. Podaci pokazuju kako je nužno što žurnije poduzeti zaštitne mjere kako bi se te vrste očuvale. Moramo u prvom redu suzbijati glavne razloge njihove ugroženosti, kao što su nestajanje, degradacija i fragmentacija staništa, krivolov i uporaba pesticida.
Slika 1. Razlozi ugroženosti sisavaca Hrvatske
Prema IUCN-u, vrste su podijeljene u 3 glavne kategorije:
izumrle vrste (regionalno izumrle RE, izumrle u prirodi EW, izumrle vrste EX);
ugrožene vrste (rizične VU, ugrožene EN, kritično ugrožene vrste CR), kojima se pribrajaju i nedovoljno poznate vjerojatno ugrožene vrste (DD), za koje nedostaje podataka na temelju kojih bi se mogla utvrditi njihova stvarna kategorija ugroženosti;
te neugrožene vrste (najmanje zabrinjavajuće LC, potencijalno ugrožene vrste NT).
Postoji i kategorija onih za koje se zbog različitih razloga nije ni pokušala procijeniti ugroženost (NE), najčešće zbog premalo podataka ili, ako se radi o nedavno otkrivenim vrstama, još nepoznate rasprostranjenosti.
Slika 2. Kategorije ugroženosti prema IUCN-u
Izumrle vrste
Hrvatska ima 8 regionalno izumrlih vrsta (RE). Često se zbog nedovoljnog istraživačkog napora, prijeko potrebnog da bi se utvrdilo je li neka vrsta stvarno nestala, uz tu kategoriju stavlja i upitnik (?). Vrsta se drži nestalom ako barem 10 godina nema podataka da ona u Hrvatskoj stalno živi barem dio godine i da se tu razmnožava.
Za 5 se vrsta danas smatra da ih više nema u našoj fauni (iako su neke nedavno viđene):
 |
 |
 |
 |
 |
Preostale 3 regionalno izumrle vrste su ponovo unesene:
 |
 |
 |
One više nisu u skupini ugroženih, nego među potencijalno ugroženim vrstama (NT), ali se o njima treba stalno brinuti da ne bi i drugi put nestale iz hrvatske faune.
Ugrožene vrste
To su vrste kojima prijeti izumiranje. Temeljni kriteriji ugroženosti su veličina populacije odraslih reprodutivno sposobnih jedinki, površina rasprostranjenja, te broj poznatih nalazišta u kojima se nalaze pojedine izdvojene populacije vrste, odnosno svojte ili skupine populacija. Za sve vrste u ovoj skupini moraju se poduzeti neke od mjera uklanjanja uzroka ugroženosti, ako ne želimo da ubrzo nestanu iz Hrvatske.
Nedovoljno poznate vjerojatno ugrožene vrste (DD) su one za koje stručnjaci drže da prema sadašnjoj razini znanja postoji veća vjerojatnost da su ugrožene, ali ne postoje potrebni dokazi za to, odnosno ne postoje elementi nužni da bi se utvrdila kategorija ugroženosti. Prema vjerojatno ugroženim vrstama postupa se isto kao prema sigurno ugroženim, sve dok se istraživanjima ne dokaže drugačije.
Od 15 vrsta u Hrvatskoj koje su danas u skupini ugroženih, 4 su ugrožene (EN):
 |
 |
 |
 |
Ugrožena je i jedna izolirana populacija, i to kvarnerske krtice na sjevernom dijelu otoka Cresa:
Kvarnerska krtica
(Talpa cf. europea)
Tri vrste su u kategoriji rizičnih vrsta (VU):
 |
 |
 |
a 8 ih je vjerojatno ugroženih (DD):
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Neugrožene vrste
Osim divokoze, risa i dabra, još je 18 vrsta u skupini potencijalno ugroženih vrsta (NT), a među njima je i europski zec (Lepus europaeus). To su one vrste koje prema kriterijima IUCN-a ne zadovoljavaju uvjete ugroženih vrsta, ali se očekuje da bi u bliskoj budućnosti takve mogle postati zbog raznih razloga: prijetnje uništenja staništa, prirodnih fluktuacija brojnosti u slučajevima lokaliziranih populacija, makroklimatskih promjena ili promjena nastalih unosom invazivnih stranih vrsta, te sve većeg onečišćenja okoliša. Neke vrste su se našle u ovoj kategoriji i zbog ugroženosti u susjednim državama, iako u Hrvatskoj još nema naznaka da bi mogle postati ugrožene.
Najveći broj životinja ipak je u kategoriji najmanje zabrinjavajućih vrsta (LC). To su one vrste kojima za sad ne prijeti opasnost da bi mogle postati ugrožene. U Hrvatskoj ih ima ukupno 49.
Slika 3. Ugroženost sisavaca Hrvatske
ZEC
 |
Englesko ime: Brown Hare, Latinsko ime: Lepus europaeus Autor prvog znanstvenog opisa i godina objave: Pallas, 1778. Porodica: Leporidae, zečevi, hares Globalna kategorija ugroženosti: LC (najmanje zabrinjavajuće) Regionalna kategorija ugroženosti: NT (potencijalno ugrožen) Udio u globalnoj populaciji: I (neznatni udio) |
Razlozi potencijalne ugroženosti
U zapadnoj i srednjoj Europi posljednjih je desetljeća opaženo opadanje brojnosti. Smatra se da su uzroci učestalost upotrebe gnojiva i pesticida u poljoprivredi, kao i sve češća upotreba poljoprivredne mehanizacije. Osjetljiv je na različite zoonoze koje su pospješile desetkovanje subpopulacije u Hrvatskoj. Tomu je sigruno pripomogla i praksa stalnog unašanja stranih populacija. U Hrvatskoj je u posljednjem desetljeću XX. stoljeća, prema državnoj statistici ulova, brojnost opala za čak 50% od uobičajene, što je sigurno u korelaciji s padom brojnosti. Tako je gotovo dospio na popis ugroženih vrsta. Nestao je s otoka Sušca i Dugog otoka, te s Kornata.
IUCN razlozi ugroženosti: 1.1; 5.1; 8.5
Postojeća zakonska zaštita: Vrsta je na Dodatku III. Bernske konvencije
Rasprostranjenost
Europski zec ima palearktičku rapsrostranjenost: od Pirineja i Engleske do zapadnog Sibira, a južno do Izraela i Irana. Rasprostranjen je u čitavoj Hrvatskoj, uključujući otoke Brijuni, Lošinj, Cres, Plavnik, Rab, Krk, Pag, Ugljan, Pašman, Čiovo, Šolta, Brač, Hvar, Ščedro, Korčula, Vis, Lastovo, Mljet. Nažalost, danas je teško procijeniti ima li negdje još uopće autohtonih populacija, jer je u drugoj polovici XX. stoljeća uvedena praksa unašanja zečeva iz srednje i istočne Europe u lovišta diljem Hrvatske, a najviše u Dalmaciju, pogotovo na jadranske otoke.
Ekologija
Nizinski, brdski i gorski pojas kontinentalnog i mediteranskog područja. Naseljava šumsko područje s čistinama i travnjake. Isključivi je biljojed koji pase travu, ali i brsti lišće, aktivan uglavnom noću. Prosječna brojnost u Europi im varira od 0.2 do 0.7 jedinki po hektaru. Češći je u nizinskom dijelu, rjeđi u gorama do 1500 m n/m.
PHYSIS Palaearctic Database staništa: 3.4; 3.5, 3.7; 3.8; 4; 83; 84
Habitats Directive staništa: 6170; 6210; 6220; 6230; 62A0; 6510, 6520
Literatura
J. Antolović, E. Flajšman, A. Frković, M. Grgurev, M. Grubešić, D. Hamidović, D. Holcer, I. Pavlinić, M. Vuković., N. Tvrtković, Crvena knjiga sisavaca Hrvatske, Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode, Republika Hrvatska, Zagreb, lipanj 2006.